Hoće li Zoran Milanović izgurati predsjednički mandat do kraja?

DA | 95,0 % |
NE | 5,0 % |

Baražna vatra iz predsjedničkih dvora već danima ne jenjava; i dok je u samom početku bila usmjerena na premijera Plenkovića, oko navodnih propusta u istrazi u kojoj je zasad glavni protagonist čelnik JANAF-a Dragan Kovačević, predsjednik Zoran Milanović posljednjih je dana drastično proširio raspon meta koje nesmiljeno gađa verbalnom artiljerijom. Njegove Facebook stranice nude doista obilje štiva. Kako to zgodno primjećuje Višeslav Raos, „ako tvrdite kako su vas svi odreda pogrešno shvatili, možda niste ponajbolje osmislili svoju izjavu“; predsjednik, ili kako mu neki tepaju, Trump iz našeg sokaka, međutim, stvari gleda iz bitno drukčije perspektive, i čini se da mu ta mogućnost još uvijek nije pala na pamet.

Tek nekoliko desetljeća duga povijest moderne hrvatske države uistinu je obilovala brojnim potresima na političkoj sceni, u kojima se itekako propitivala i uloga predsjednika (i predsjednica). Odlazili su i ministri i premijeri, nekad u saborske klupe, a nekad i u zatvor u Remetincu, znale su i cijele vlade pokleknuti, bilo zbog kraha vladajuće koalicije, ili naprosto stoga jer su se prijevremeni izbori u datom trenutku činili oportunima. Ali pozicija predsjednika/predsjednice nikad nije bila upitna. Nikad do sada, jer lijevo orijentirana saborska zastupnica Rada Borić među prvima je pozvala (barem nominalno) lijevo orijentiranog predsjednika da – odstupi (u priču se uključio i GONG). Na samom začetku priče činilo se da taj scenarij nema nikakve realne temelje: čak i kada se zbroje glasovi (opet, barem nominalno) ideološki suprotstavljenih zastupnika u Saboru, nemoguće je dogurati do brojke 101 (HZD – 66, MOST – 8, Domovinski pokret – 16). A toliko je potrebno (dvotrećinska većina) da bi se inicirao postupak opoziva predsjednika, što onda (dvotrećinskom većinom) mora potvrditi i Ustavni sud. Međutim, ako već i poneki zastupnici s lijevog političkog spektra smatraju da Milanović treba otići, križaljka zvana impeachment drastično se mijenja.

Naravno, u igri je i drugi scenarij (vezan uz pitanje iz naslova): možda se Milanović naprosto zasiti predsjedničkih dvora, neprijateljski nastrojene javnosti i političke scene, i ovako neshvaćen, jednostavno – ode. Taj se scenarij u ovome trenutku doista čini još manje vjerojatnim, ali onda opet – vjerojatno nitko ni u snu nije očekivao da bi Milanović, nakon pospanog početka mandata, mogao neumoljivo već danima puniti novinske stupce. Zaobilazeći pritom, da stvar bude još zanimljivija, osvrnuti se na trojicu ministara koji su također pohodili sporni klub u Slovenskoj ulici u Zagrebu. To je možda klica trećeg scenarija o kojem još uvijek praktički nitko i ne špekulira. U svakom slučaju, Milanović se pokazao prilično nepredvidivim, uvelike kumujući zapletu koji se može rasplesti na dva načina. Jedan je da aktualni mandat odradi do kraja, a drugi, da iz nekog razloga to, eto, ne učini. Jer kako sada stvari stoje, all bets are off.

ideje, kritike, sugestije