Hoće li se SAD priključiti Iranskom nuklearnom sporazumu do kraja 2021. godine?

DA | 30,0 % |
NE | 70,0 % |

Ako želite podijeliti rezultate, ovdje možete preuzeti embed code:

Već u prvim danima svog mandata, predsjednik Joe Biden je krupnim koracima krenuti vraćati sat unatrag, poništavajući niz uredbi kojima je pak njegov prethodnik odlučio distancirati se od politike svog prethodnika i vremena dok je Joe Biden bio tek potpredsjednik. Među prvim izvršnim uredbama bile su one o povratku SAD pod okrilje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i zaokret u pogledu klimatskih promjena, anuliranjem Trumpove odluke o istupanju iz Pariškog klimatskog sporazuma. Novi predsjednik je potpisao gomilu uredbi koje su sasvim u suprotnosti s filozofijom Donalda Trumpa, a svijet je očekivao da će Bijela kuća napraviti krupan zaokret i u odnosima s Iranom. Točnije, očekivalo se da bi Biden mogao pokrenuti proceduru povratka SAD u Iranski nuklearni sporazum (koji, uzgred budi rečeno, stoji iza birokratskog naziva „Joint Comprehensive Plan of Action“). Sporazum su 2015. godine potpisali Iran s jedne, te SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija i Njemačka (P5+1), a predviđao je ograničen proces obogaćivanja urana i plutonija, kako bi ti materijali ne bi mogli koristiti u svrhu izrade nuklearnog oružja.

Ponadali su se i iranski dužnosnici, očekujući kako bi Biden mogao uskoro poništiti, ili barem ublažiti (vrlo bolne) ekonomske sankcije koje je, istupajući iz sporazuma, Iranu nametnuo predsjednik Trump. I bili su u krivu. Jer iako je Biden učestalo najavljivao taj korak, američki povratak je jasno uvjetovao promjenama u Iranu. Točnije, Biden od Irana traži da se najprije bezrezervno počne pridržavati svih odredbi sporazuma, jer nakon jednostrane Trumpove odluke 2018. godine, godinu dana kasnije i Iran je od svega odustao. S druge pak strane, Iran traži da novi predsjednik poništi odluku o ekonomskim sankcijama, izražavajući spremnost da nakon toga sjedne za pregovarački stol. Naravno, u igri je još puno detalja, ali ono najvažnije se odnosi na komplicirane odnose u susjedstvu. Izraelski dužnosnici su nervozni (a njihovi vojni kadrovi ponekad i laki na obaraču), i sasvim razumljivo, nipošto ne žele dočekati izrastanje Irana u nuklearnu silu. Tim više što je i Saudijska Arabija jasno dala da znanja da u tom slučaju neće stajati po strani. Iran je u međuvremenu ograničio i rad inspektora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), ali i dao naslutiti kako bi Europska unija mogla približiti suprotstavljene strane i fleksibilnijim pristupom udahnuti život nuklearnom sporazumu. Pravo je pitanje može li EU diplomacija izvesti taj pothvat, u trenutku kada se (kao i ostatak svijeta) bori s tragičnim posljedicama pandemije koronavirusa, i može li uopće približiti rigidne stavove iranskih i američkih dužnosnika?