Hoće li novim popisom stanovništva srpska etnička zajednica postati većina u Crnoj Gori?

DA | 17,6 % |
NE | 82,4 % |

Ako želite podijeliti rezultate, ovdje možete preuzeti embed code:

Za razliku od (više-manje) trivijalne mozgalice vezane uz popis stanovništva u Hrvatskoj, u Crnoj Gori je ulog puno ozbiljniji i može u bitnoj mjeri odrediti sudbinu (stanovništvom) najmanje državice nastale nakon raspada Jugoslavije. A borba za svakog stanovnika otpočela je u još u rujnu 2020. godine, nedugo nakon parlamentarnih izbora i izbornog poraza predsjednika Mila Đukanovića, te prijeti pretvaranjem predstojećeg popisa u grčevitu borbu za neovisnost. Naime, pro-srpski blok, okupljen oko Srpske pravoslavne crkve (SPC), agresivnom kampanjom zacrtao je jasan cilj: učiniti srpsku etničku zajednicu u Crnoj Gori najbrojnijom, čime bi deklarirani Crnogorci u Crnoj Gori zapravo postali – manjina. Pod egidom „Ili si Srbin ili milogorac“ („milogorac je napisan malim slovom, i latiničnim pismom, za razliku od ostatka teksta), veličaju se srpska znamenja i junaci, a cilj je ranije definirao srpski povjesničar Aleksandar Raković, priželjkujući povećanje udjela Srba u ukupnom broju stanovnika na 40%. Uostalom, o tome je u nekoliko navrata govorio i srpski predsjednik Vučić, označivši popis „najvažnijim pitanjem srpske politike u Crnoj Gori“.

Enlarge

79_1
| udio Crnogoraca u ukupnom broju stanovnika već se desetljećima smanjuje |

Doduše, popis koji je prvotno trebao započeti u travnju do daljnjega je odgođen: uz pandemiju koronavirusa, koja je poremetila planove i u Hrvatskoj, u Crnoj Gori još uvijek nije usvojen niti zakon koji bi trebao regulirati proces popisivanja. Međutim, popis bi se svakako trebao provesti tijekom ove godine, na tragu preporuka Europske unije koje nalažu da se popisivanje stanovništva ne provodi u izbornoj godini, što pak nije moguće izvesti prije 2025. godine (dogodine slijede lokalni, potom predsjednički, a 2024. i redoviti parlamentarni izbori). Situaciju je u međuvremenu zaoštrila predizborna kampanja uoči lokalnih izbora u Nikšiću, a dvije suprotstavljene strane nabacuju se uobičajenom ratničkom retorikom, i to u napetim okolnostima revizije Zakona o slobodi vjeroispovijesti (promjene su izglasane bez oporbe), čime je u potpunosti udovoljeno zahtjevima Srpske pravoslavne crkve.

Enlarge

79_2
| kategorija materinjeg jezika ide na ruku Crnogorcima |

U međuvremenu je Centra za demokratsku tranziciju zatražio da se na popisu izbjegne izjašnjavanje o identitetskim pitanjima, upravo kako bi se izbjegle visoke tenzije koje će u stopu pratiti proces popisivanja građana. No svima je jasno da tako radikalnog gašenja nacionalizma neće biti, a konačan rezultat doista bi mogao odrediti ne samo (poprilično napete) odnose na političkoj sceni, već i sudbinu Crne Gore u bližoj budućnosti. Prema rezultatima posljednjeg popisa iz 2011. godine, Crnogorci su činili 45%, a Srbi 28,7% stanovništva. Međutim, trend je evidentno na strani srpske zajednice, čiji se udio kontinuirano povećava još od II. Svjetskog rata: tada se Srbima izjasnilo svega 1,8% ukupnog broja stanovnika, a devedesetih godina prošlog stoljeća, konverzija je zamjetno intenzivirana, te je udio Crnogoraca u razdoblju između dva popisa (od 1991. do 2003. godine) smanjen sa 61,9% na 43,2%, dok je istodobno udio Srba povećan sa 9,3% na 32%.

Sukladno duhu tadašnjih (ratnih zbivanja), u tom je razdoblju smanjen i udio Bošnjaka/Muslimana, te Albanaca. Za Crnogorce djeluje ohrabrujuće tek činjenica da je udio stanovnika koju su naveli „srpski jezik“ kao materinji od 2003. do 2011. godine smanjen sa 63,5% na 42,9% (udio „crnogorskog jezika“ kao materinjeg je povećan sa 22% na 37%). Ali to još uvijek ne mora biti dovoljno da očuva status Crnogoraca kao najbrojnije etničke zajednice u – Crnoj Gori. Svijet, naravno, za zabrinutošću promatra razvoj događaja, od Bruxellesa do Moskve, a niti najbliži susjedi nisu nimalo oduševljeni visokim tenzijama koje već mjesecima dominiraju crnogorskom svakodnevicom.