Hoće li hrvatski animirani film ući u uži izbor kandidata za Oscar?

ZAVRŠENO

dan
0
0
sat
0
0
min
0
0
sek
0
0

~ vaš izbor

check_box

-

DA | 21,4 % |
NE | 78,6 % |

Ako želite podijeliti rezultate, ovdje možete preuzeti embed code:

Kulturna vijest godine, ili barem u siječnju, svakako je ona o neočekivanom ulasku hrvatskog animiranog filma u širi izbora kandidata za Oscara. Kako za ogromnu većinu koja tek površno prati kulturna zbivanja (a kamoli hrvatsku animiranu produkciju), tako jednako neočekivano i za autora filma, Dalibor Barić (potpisuje i animaciju, glazbu, scenarij i režiju). Ali pritom valja pojasniti nekoliko bitnih detalja. Prvo što pada na pamet jest Surogat, prvi animirani film izvan SAD koji je (1962. godine) dobio Oscara. Međutim, nategnute paralele s crtanim filmom Dušana Vukotića mogu se povući samo prema kriteriju zemlje porijekla (Hrvatska vs Jugoslavija); Surogat je dobio nagradu u kategoriji najboljeg kratkometražnog animiranog filma, koja je definirana još početkom tridesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme Walta Disneya. „Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa“, ili u engleskom prijevodu, „Accidental Luxuriance of the Translucent Water Rebus“ traje 80 minuta i natječe se kategoriji dugometražnog crtanog filma koja je utemeljena tek 2002. godine (prvu je nagradu odnio popularni Shrek).
Surogat je tada odnio zlatni kipić ispred Walta Disneya, te Chucka Jonesa i Friza Frelenga, tandema velikana čija će imena (barem onim starijima) zasigurno zvučati poznato (da vam prištedimo kopanje po memoriji – njihove ste potpise, između ostalim, mogli vidjeti i na iznimno popularnim epizodama Duška Dugouška … ovaj, Zekoslava Mrkve). Barić se, zahvaljujući svom producentu, zasad tek uključio u kvalifikacije. Prema propozicijama, članovi Akademije će između ukupno 27 kandidata najprije izabrati konačan popis od pet nominiranih, koji će u konačnici odlučivati o pobjedniku. Kako navodi američki portal The Wrap (specijaliziran za zbivanja u svijetu filma), uoči prošlogodišnjeg izbora svaki od glasača morao je pogledati barem polovicu nominiranih filmova.

A to pak znači da će se u igru umiješati lokalpatriotizam i, uvjetno rečeno, geopolitika, odnosno, činjenica da će barem dio članova Akademije tu kvotu ispunjavati mahom konzumacijom putem američkih filmova (američka animirana produkcija ionako je bez premca), pregledavajući usput i pokoji uradak iz zemalja s dugom tradicijom i zapaženom reputacijom u kategoriji animiranog filma (a Hrvatska se, koliko mi željeli vjerovati suprotno, vjerojatno ne može svrstati uz bok velikanima poput Japana). Stoga se valja okrenuti statistici, odnosno prikazu dosadašnjih kandidata po nacionalnom ključu. Već i površan pogled na grafikon daje naslutiti kako posljednjih godina zamjetno raste broj neameričkih kandidata, a prošla je godina bila rekordna, sa čak 22 neamerička animirana filma (i svega devet američkih) u široj konkurenciji za Oscara.

Enlarge

76_1
| širi popis kandidata za Oscar kroz povijest |

A onda opet, sastav užeg popisa kandidata neproporcionalno svejedno favorizira američke kandidate. Možda je tek riječ o političkoj korektnosti na djelu, koja nameće imperativ inkluzivnosti i uvrštavanja većeg broja crtanih filmova koji nisu nastali u okvirima američke produkcije. Cinici bi se lako mogli prikloniti toj tezi, jer uz znatno manje izraženu američku dominaciju na popisu nominiranih, pobjedu na kraju ipak odnose – Amerikanci. U ukupno 19 godina, neameričke su produkcije osvojile Oscara svega tri puta, od čega posljednji puta još davne 2007. godine. Inače, različit broj nominacija proizlazi iz uvriježenog pravila prema kojem se širi popis s 15 i manje filmova reducira na tri nominacije, dok u slučaju većeg broja kandidata glasači glasaju za pet nominacija. To je posebno bitno u ovom slučaju, jer je na konačnom popisu čak 27 kandidata, što znači da će se među njima izabrati pet nominacija.

Enlarge

76_2
| nominacije za najbolji dugometražni crtani film kroz povijest |

Posljednji je puta taj popis bio sastavljen isključivo od američkih filmova još tamo 2009. godine, i od tada, u prosjeku se u finalnu rundu uguraju otprilike dva neamerička filma.
Slučajno ili ne, na abecednom je popisu Barićev uradak na prvom mjestu, čime se barem marginalno povećavaju šanse da ga potencijalni glasači zamijete, a u onom najboljem scenariju, uvrste na popis nominiranih. Kritičari, nažalost, drukčije gledaju stvari; Variety je objavio svoju prognozu nominacija, i u njoj se nije našlo mjesta za Barića i njegovu Slučajnu raskoš prozirnog vodenog rebusa. Doduše, većina kritika i prognoza koja trenutno nudi Google datira iz studenog ili prosinca prošle godine, dok još nije bio zaključen konačan popis kandidata.