Kolektivna inteligencija

(postotak točnih odgovora)

Iza terceta (ili kvarteta, ako trojici mušketira pridodamo Alemku Markotić) najistaknutijih ratnika u borbi protiv pandemije koronavirusa je vrlo teška godina o kojoj bi se vjerojatno mogli pisati romani i snimati filmovi. Glavni protagonisti bi nam zasigurno imali svašta toga za ispričati, te pritom posvjedočiti i o fascinantnoj transformaciji koja se dogodila u relativno kratkom vremenskom razdoblju, a iz koje su redom izašli kao gubitnici okrnjenog kredibiliteta. Početak njihovog (uvjetno rečeno) pada vjerojatno datira od sredine proljeća i završetka lockdowna, odnosno, prvog vala pandemije, kada je nekolicina nekoherentnih ili barem konfuznih javnih istupa opasno počela nagrizati dotad neupitan imidž heroja na prvoj crti bojišnice. U tih nešto više od pola godine, politika (ili javnost?) prožvakala i ispljunula, na najbolji način ilustrirajući u kojoj su mjeri politički namještenici počesto tek potrošna roba sklona habanju pri svakodnevnoj uporabi.

Vili Beroš je iz srpanjskih parlamentarnih izbora izašao kao veliki pobjednik, skupivši više preferencijalnih glasova i od samog premijera Plenkovića, što je potaknulo brojna nagađanja o njegovoj političkoj karijeri. U medijima se spominjalo svašta, a prije svega mogućnost da HDZ napokon izađe na izbore sa snažnim kandidatom, dok se danas ne spominje – ništa. I to najbolje svjedoči o uzletu i padu stožerne trojke (četvorke), među kojima je aktualni ministar zdravstva bio najperspektivnijih stranački eksponent. A onda opet, Andrej Plenković nerado priznaje pogreške. U borbi protiv pandemije građani (i stručnjaci) mu svašta zamjeraju, spočitavajući pritom poveću količinu nelogičnosti sadržanih u preporukama i odlukama Vlade i/ili Nacionalnog stožera civilne zaštite, ali premijer ne uzmiče. I ne dopušta udar po bokovima, pa se iz ove perspektive pozicija isturenog terceta čak i sada, gotovo godinu dana nakon početka pandemije, čini posve sigurnom. Kolektivna inteligencija je još jednom točno procijenila odnose na domaćoj političkoj sceni, označivši (svojim glasovima) mogućnost odlaska nekoga od prozvane trojke – malo vjerojatnom.